Nije kako se čini. Nije, anđele. Ali teško da te mogu razuvjeriti, znam. Neću ni pokušati. Ne možeš znati koje su moje okolnosti bile. Ne možeš jer me nisi svjedočio. Znam da me nije lako razumjeti, još manje pratiti. Samo jedno možeš vjerovati, jer na nebu tako piše... Nije kako se čini. Nije. Ta meni samo drago može biti. Kako ne razumiješ? To čin je ljubavi. Nesebičnosti. Žrtva za tuđu sreću. Jer znam bolje. Sebe znam bolje. I koliko mogu dati. Tada nisam umjela bolje. Tada nije poklopilo se vrijeme. Trenutak nije zatitrao jače. A ja samo nisam željela forsirati da dođe. Jer to sam do sad uvijek činila. I uvijek bi loše završavalo, vjeruj mi toliko. Toliko znam. Zaista. Zašto ne pomisliš da možda sam sretna zbog tebe? Što nisi sam kao ja. Bilo bi protiv moje prirode da kažeš da nisam sretna, ja samo sretna zbog tvoje sreće mogu biti. Nema skrivenih misli, pobuda. Nikakvih želja da te pridobijem. Nikada mi nije ni bio cilj manipulirati tobom. Ta, to je zadnje na svijetu što bih htjela. Samo dobro ti želim. Da nađeš i ispuniš svoje srce toplinom i ljubavlju drugog bića. Da nađeš svog svjedoka. Nekog da te vidi i čuje do kraja života. Nekome da budeš važan. Da budeš Svjedok i da Ona tebe svjedoči. To je sve što bih mogla poželjeti. Ikome. Svima. Tebi, sebi, njoj, svima. Blogerima. Cijelom svijetu. Ta plešemo zajedno. Ta dišemo zajedno. Svi jednako. Jedno samo žalim. Što nisi vidio, upoznao moju pravu prirodu i dušu. Sad čini mi se kao da sam ti promakla. Prava ja. A zašto sam odlučila ne potražiti te u RL? Da si kao na filmu mogao vidjeti fazu mog života koju sam prolazila bilo bi ti sve jasno. Znao bi da sam dobro postupila. Jer drugačije bi ispao samo još veći mess od svega. Od nas najviše. Ovako sam po prvi puta bila malo mudrija. Nisam hrlila grlom u jagode za ljubavlju. Možda sam je zato i propustila. Ali bolje propustiti loše iskustvo nego stati na loptu i dati si prostora i biti malo sam nakon duge i mučne veze prije toga. Da sam odmah uletavala s nekim novim, tobom, ne bih bila spremna ni na što. Tek s odmakom od svega, tek sada kad sam malo sredila svoj život i sebe, tek sada mogu nekome nešto dati. To jedino tako može ići. Dušo, nikad ti Luna ničeg lošeg nije željela. Nikad nije prestala sanjati te. Ti si njen heroj. Njen princ na bijelom konju. Vjerovao ti to njoj ili ne, nebitno je. Njeno srce zna. I ona je blaženo sretna zbog spoznaje da netko kao ti postoji. I to joj je dovoljno. Tvoja sreća dovoljna je za njen san.
Tvoja Lu
1 Tragova u pijesku
cici (Neregistriran) (Neregistriran)19. studeni 2005 23:03:00 ostavio trag u pijesku:
draga draga mudra moja, ako je ovo istina. svi smo bili u tim vodama:) ili jesmo. ljubin te. rekla bi javi s eponekad-al ne znam gdje. ovdje je posve dobro. ovaj dio razumijem. i blizak je.
<$BlogDateHeaderDate$>
0 Tragova u pijesku
<$BlogDateHeaderDate$>
0 Tragova u pijesku
<$BlogDateHeaderDate$>
Not loving is a letting go.
Letting go is not loving.
There was a time when I thought you might be the one. How wrong I was. How foolish my heart was to close everything my eyes would see and obey the fear within me. I let you go. I've realised - not loving you. Wish the pain will leave me soon. Wish you will have no strength to hold me any more. Just leave me. I've let you go. So, go now. Give me a rest to carry on with my dreams. It isn't you I crave for. I miss myself. So, I'm letting you go. Don't love you anymore. Wasn't true the whole time. I got somebody else on my mind. Let me go as I let you go. Let's fly now in different sunsets. It's time. Time to wish goodbye. May peace of mind rest on your chest and may you find someone new to love. And pls, God, let it be soon. Let me go. I deserve it, didn't I?
0 Tragova u pijesku
<$BlogDateHeaderDate$>
1 Tragova u pijesku
innocent_eyes26. kolovoz 2005 14:08:00 ostavio trag u pijesku:
Predivno i otvoreno...
<$BlogDateHeaderDate$>
Snoviđenje u zoru izniče iz zemlje. Rosa je, a ja sam bosonoga. Pred tvojim pogledom raspolućene duše stojim. U zoru došao je taj tren da povedemo se za maglom gustom kao bajka u novu stvarnost. Sjećanja napukla su kao ogledala nad našim glavama, tamo gdje sjekire prijete. Neumoljivo nećkaš se. Ne možeš da se odvažiš na neke nove uvide. Zaploviti ili ne, pitanje je. U glavi kalkulacije. Bojiš se da ćeš pogriješiti. Da ćeš požaliti. Iako sve je na tvojoj strani. Jasno kao dan. Magle dižu se, pogledaj. Ima netko, netko tko pruža ti dlan. Tko poveo bi te sa sobom na kraj svijeta i u san. A gdje si ti? Čeka te. A gdje si ti? Jedno veslo nedostaje. Jedna ruka, jedan san, jedno oko, jedan pogled i u noći trag. Sumnja mori te. Iz sata u sat sve nepodnošljivije razlučuješ misli što roje se u val. I nitko, nitko ne može da ti kaže da, ako ti sam sebi ne kažeš DA.
1 Tragova u pijesku
(Neregistriran) (Neregistriran)24. kolovoz 2005 19:38:00 ostavio trag u pijesku:
Bar jedan je ostao... za jedno DA!
<$BlogDateHeaderDate$>
0 Tragova u pijesku
<$BlogDateHeaderDate$>
Moja ljubavi, ja nemam mostove za vraćanje. Sve svoje nosim sa sobom, ti oduvijek mislio si da znaš drugačije i na kraju ispali smo ničiji. Samo nebom na tren okupani, u noćima samo prepoznani, ti i ja, moja ljubavi. Mi smo pali anđeli, u zagrljaje strasti zarobljeni. Ne, to ne može biti čisto, među nama rađa se i tone mrak. Moja ljubavi, gdje si i tko ti, tko smo mi? Više te ni ne poznajem, a rado bih ispravno letjela, u svjetlo zaranjala, tamo gdje zaista svejedno je, s tobom ili bez tebe, svejedno je, tamo imam Se, stvarno svejedno je, htjeli mi ili ne, voljeli ili grlili ili ne, stvarno nevažno je, moja ljubavi...
1 Tragova u pijesku
miach*12. kolovoz 2005 19:08:00 ostavio trag u pijesku:
ah...divno...
<$BlogDateHeaderDate$>
Anđele čuvaru mili, kroz dva svijeta me zakrili, obaspi mirisom čistoće, da budem što bliža tebi. Noćas mi se sniva u svili, spokojno u vjeri da bit će dobro, jer ti je štitiš kao i mene. Svakom sjaju dođe kraj, svakom licu najzad sklope se oči, znam, ali evo, molim ti se sad za dušu njenu napaćenu, molim ti se da je oslobodiš. Ne daj da je bol izgriza, milostiv budi pa je uzmi i tiho povedi u svoj svijet. Dovoljno je patnje doživjela. Ne daj još pod kraj, pred sam cilj da stigne je najteža. Ako tako mora biti, anđele, svojom snagom je zakrili i pomozi, ruku joj pruži, da bar nekog ima kraj sebe, dok boli ne dođe kraj. Anđele mili, svijet te treba. Ona te treba. A ja sam tu između. Na rubu sna i jave, dok iščekujem ono najgore koje znam da mora doći. Svi smo to znali. Uvijek je pitanje vremena. Koliko nam je ostalo? Koliko od toga bez patnje? Kad oduzmeš, jako malo nam još preostaje.
1 Tragova u pijesku
Seraphim4. kolovoz 2005 16:27:00 ostavio trag u pijesku:
Napokon, o napokon, my dear... :-)
<$BlogDateHeaderDate$>
